Boli

19.05.2017. god.

Boli, uvijek jako boli kada je Široki bolji, kada je Široki ipred svih, boli i ovaj put, boli jače nego inače nije lako ne zamijetiti to. Ajde na početku ću jednu stvar probati objasniti posebice eminentnim novinarima koji se bave poslom koji bi im prije svega trebao biti strast pa tek nešto drugo, a kod njih nije ništa, očito jer brkaju najosnovnije pojmove, jer se prodaju za sitnu lovu, a takvih je izgleda najviše bilo na Pecari.
Navijači u ovom slučaju Škripari, koje se trenutno „razapinje“ kao što se slično razapinje neke druge ovisno o potrebi nema nikakvih dodirnih točaka sa bilo čime za što ih se konkretno proziva, etiketira. Zašto? Pa jednostavno Škripari su grupa ljudi koja stoji na posebnom mjestu na stadionu, koja ima svoje oznake, koje ponosno ističe a što je važnije grupa ljudi koja poštuje ono što se dogovori. Tko će malo pozornije upratiti kao i dosta puta prije kada su se neosnovano prozivali Škripari i ovaj put su radili nešto drugo. Dok je išla glazba „nametnute himne“ ako ćemo biti iskreni koju ruku na srce ne poštuje nitko u BIH na početku digli parolu GODINAMA SKRIVANO ALI NIKAD SAKRIVENO-ŽRTVA DATA U IME SVIH HRVATA, BLEIBURG 1945. i nastavili skandirati MI HRVATI. To su radili Škripari, to je radila grupa ljudi koja je znala što će raditi a šta je netko drugi radio nije stvar Škripara, to nisu Škripari oni ne stoje iza zastave to se vrlo lako moglo i vidjeti a i čuti svima koji su željeli vidjeti a i čuti, onima koji nisu došli po zadatku da jednu fantastičnu atmosferu, realno nikad viđenu u Širokom jednostavno stave u drugi plan a plasiraju ono što im paše. Povučem jednu malu paralelu sa sličnog događanja prije.
Na prvoj utakmici finala Kupa grupa koja stoji na sjevernoj strani stadiona Koševo je za vrijeme himne glasno pjevala neku pjesmu „Jedna si jedina“ kakva je razlika između ove dvije grupe pa recimo tada njima nitko nije za zlo to uzimao? Kakva je razlika za vrijeme glazbe skandirati MI HRVATI i pjevati Jedna si jedina??? Nema tu razlike, razlika je jedino kako se interpretira, to jest pusti kroz medije, kada i kako kome odgovara. Razlika je jer su to radili neki drugi a ovo su radile neke „ribe iz rijeke Lištice“ jer čitajući neke izvještaje novinari em što nemaju pojma o osnovi navijačkih grupa nemaju pojma niti o osnovama zemljopisa. Ajde nije niti problem uči se dok si živ ima vremena za sve, nadoći će. Naše se igrače krivo pogleda, uvrijede se, ljudi se šalju na policiju dok se nekima drugima prijeti smrću pa ajmo to ćemo banalno popratiti, spomenuti kao “normalno” jer izgubili su od „mrskog“ rivala. Da se dotaknem i obilježja pa da još jednom samo napomenem mi ćemo zastavu naše županije uvijek isticati i uvijek će biti u prvom planu, a to što netko sebi daje za pravo da opet ne zna osnove to nije naša stvar.
Dalje dotaknem se i „gaženja Balija“ (što je ružno) što je isto počeo netko tko nema veze sa Škriparima što je trajalo isto jako kratko i to ponajviše zahvaljujući momcima koji stoje iza zastave Škripari koji su brzo reagirali i sve to prekinuli. Iako se pokušava i to iskoristiti, svi oni koji vide i čuju jako dobro znaju da od davnih vremena toga kod Škripara nema, iako bi neki voljeli da ima, iako “često čuju i vide opet” kako i kada, po potrebi i objave. Kako bi to organizirano mogli skandirati Škripari, isti momci koji su nedugo prije digli parolu SPAVAJTE U MIRU ANĐELI MALI sa imenima troje malih anđela koji su poginuli par dana ranije u padu aviona u Mostaru, i eto jedan od tih troje nesretnih klinaca nije Hrvat, niti katolik….. a njegovo ime je isto bilo na toj paroli, i njega su se sjetili. Da, sigurno to mogu napraviti ljudi koji se etiketiraju kao što jesu, možete misliti.
U svakom žitu ima kukolja, ima i kod nas, tko kaže drugačije laže ali Škripari su uvijek na kraju reda kojima se nešto može prigovoriti. Za razliku od drugih iako su iz malog mjesta, iako neki misle da su mali, ovakvi ili onakvi u Škriparima se neke stvari znaju, neke stvari poštuju i za razliku od nekih drugih nikad nećemo biti licemjeri. To znaju svi koji su bliže nama, to svi znaju koji su probali da bude drugačije.
I neku večer su momci koji su stajali iza zastave Škripari probali sve to držati pod kontrolom, svi koji se bave organizacijom bilo čega znaju da niti klince u vrtiću ne možeš držati pod kontrolom a ne 1000,2000,3000-6000 ili više nabrijanih ljudi. Kapadahiju, lokalnog lolu ili 10,20,50,100 njih koji se tada prvi put sjetio u godini da mu igra klub i koji bi htio biti glavni u svemu tko je to ikada probao zna kako to izgleda. Ti momci su napravili dobar posao, utakmicu odradili po svome, uz sve što bi trebalo biti na navijačkoj tribini onako kako je dogovoreno. U nekim stvarima se kao i uvijek trebalo i prilagođavati situaciji, ali momci koji stoje iza zastave Škripari nisu ti koje bi bilo tko trebao prozivati, nego im jednostavno skinuti kapu i čestitati. Što uopće ovoliko postoje, što rade što rade i što su ovakvi, nekada bolji nekada slabiji, ali su tu. Uz ljude iz Tomislavgrada, Livna, Ploča, Gruda, Kiseljaka, Imotskoga i svih ostalih, uvijek će i biti tu.
Sve je to vrijedilo, vidjelo se nakon zadnjeg penala, emocionalno pražnjenje i onda sreća, slavim što ja želim a ne ono što će mi netko reći da slavim i to je moja stvar. Otišli su svi sa stadiona ka gradu, ostalo je 50-100-200 ljudi još malo u klubu, onih koji stalno stoje iza zastave Škripari, popila se još koja piva, proslavilo, sredilo okolo i onda se spustilo u grad. Znam da boli, znam da boli jače nego inače, radi svega što se taj dan vidjelo na Pecari. Bolit će još dosta puta, dok god momci budu stajali iza zastave ŠKRIPARI 1996.