Široki-Sarajevo 2:2

27.09.2016. god.
Kako napisati nešto o tome što se ne može riječima opisati? Protekla nedjelja će ostati u pamćenju svima koji su živjeli za taj dan, za tu utakmicu. Osmijeh na svakom licu, zagrljaji starih i novih prijatelja, osnivača i onih koji to sve nasljeđuju. Lijepo druženje prije utakmice, navijanje odlično, naravno u nekim trenutcima je dolazilo do pada, ali tih padova nije bilo puno. Početak utakmice najbolji kakav ni u snu nismo mogli poželjeti. Već u 2. minuti Široki dolazi do vodstva, ali onda se događa ono što smo naviknuli gledati ove sezone, vrlo lako postignemo pogodak ali onda ga još lakše primimo. Dvadeset godina smo obilježili ilegalnom velikom i dobro odrađenom bakljadom u 20. minuti utakmice.

Nakon toga igrač Sarajeva dobiva izravni crveni nakon rušenja Krstanovića u, možemo reći, stopostotnoj prilici za gol jer je išao ”jedan na jedan” sa golmanom. Nakon tog crvenog kartona tribina je ”proključala” jer se osjetilo da bi sada sve moglo krenuti naprijed. Sarajevo daje gol. Nakon tog pogotka uslijedio je jedan od onih padova, ali ekipa se ponovno digla i otpjevala, što bi se reklo junački, jer su svi osjetili da smo potrebni igračima. Na kraju se ispostavilo da smo dobro postupili jer igra se podigla te mladi Luka Menalo pogađa za izjednačenje. Na tribini su se pojavile neke nove zastave kao i transparenti. Nema smisla pisati ovaj tekst bez da se spomene i mlađa ekipa koja se ovih dana potrudila i odradila sve te zastave i transove.